Na upit odgojitelja iz odgojne skupine Zujalice iz Dječjeg vrtića Olga Ban Pazin o mogućnostima planinarenja sa djecom predškolske dobi nastala je lijepa suradnja između Istarskog planinarskog saveza, Planinarskog društva Pazinke i HPD Planik Umag.
Patricija Jedrejčić, dopredsjednica IPS, sa zadovoljstvom je prihvatila ideju i krenula u izradu aranžmana. Danijel Maglica, predsjednik HPD Planik Umag u trenutku je shvatio potrebe i želje malih vrtićaraca te ponudio korištenje planinarske kuće na Žbevnici za potrebe odmora i popodnevnog odmora djece. Kad su djeca u pitanju, nije bilo teško nagovoriti ni planinarsku vodičkinju Sonju Levak, da nam se pridruži i pomogne u realizaciji ove lijepe planinarske avanture.
Patricija i Sonja došle su do kuće na Žbevnici te tamo dočekale djecu koja su bez nikakvih poteškoća savladala prvu dionicu puta od ceste do kuće. Odjednom je planinarska kuća dobila svoju svrhu, bila je ispunjena dječjom vikom i smjehom.
Nakon kraćeg odmora i okrjepe zdravim voćem krenuli smo svi zajedno put vrha Žbevnice. Sa veselom skupinom krenule su planinarske vodičkinje Patricija Jedrejčić i Sonja Levak, te odgojiteljice Lucija Jedrejčić, Amadea Družetić, asistentica Matea Brajković i pedagoginja Doris Velan. Na putu prema vrhu pridružio nam se i predsjednik HPD Planika, Danijel Maglica.
Djeca su bila znatiželjna te neprestano propitkivala i zaključivala. Na neka pitanja smo znali odgovor a na neka smo improvizirali a i doznali smo svašta. Npr. zašto su planinarske markacije u bojama austrijske zastave; zašto nas gušter gleda i ne miče se te zašto ima na sebi „lipe i malo lipče boje“; zašto mrtva kopriva ne peče; i još puno zašto i zato.
Po dolasku na vrh Žbevnice djeca su se upisala u upisnu knjigu te pečatirali listić papira koji su ponijeli kao uspomenu sa uspona na vrh Žbevnice. Sa vrha Žbevnice locirali smo našu Učku i more te divili se leptirima i cvijeću. Kako svaki planinar zna da je silazak teži od uspona, tako smo se i mi odrasli pribojavali silaska sa vrha Žbevnice, međutim, pokazalo se da taj problem postoji samo u mašti odraslih a da za djecu ne predstavlja nikakav problem. Pjevajući i poskakujući, osluškujući prirodu i šum vode u vodospremi, stigli smo za 45 minuta do kuće. Po dolasku u kuću skuhali smo ukusan čaj od ljekovitog bilja kojeg smo ubrali putem. Objedovali smo i pripremili potkrovlje i spužve za spavanje. Nakon odmora svi smo se zajedno oprostili od kuće i Žbevnice i obećali da ćemo se ponovno vratiti.
Suradnja odgojno-obrazovne ustanove i planinarskih društava svakako je rezultirala novim idejama za buduće pohode, a sve zajedno podsjetila da djeca često mogu i više od onog što od njih očekuju odrasli.
Tekst pripremila: Patricija Jedrejčić
Fotografije: Sonja Levak