U nedjelju 24. svibnja, u 76. godini preminuo je Goran Kos, svojoj obitelji brižni suprug, otac, djed i brat, a nama planinarima odani prijatelj i oslonac.
Rođen je 19. kolovoza 1950. u Puli. Njegov otac Mario bio je policijski službenik rodom iz Plomina i majka Slavica, rođ. Dudić, službenica u banci i socijalnoj službi, rodom iz Brda kod Šušnjevice. Odrastao je uz mlađeg brata Maria. Zbog očeve službe obitelj se selila više puta (Rovinj, Umag). Pred kraj osnovnog školovanja ponovno se vratio u Pulu i tu završio Srednju tehničku školu – arhitektonski smjer. Potom je studirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu a 1975. diplomirao je na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu. U svojoj profesionalnoj karijeri bio je zaposlen u pulskom Zavodu za urbanizam i stambeno komunalne poslove, te tvrtkama Gradine d.d. i Cesta d.o.o. Do umirovljenja 2017. radio je kao nadzorni inženjer, voditelj izvođenja radova i tehnički direktor. Od 1979. s obitelji živio je u Banjolama kraj Pule.
Prvi doticaj s planinarstvom Goran je imao za vrijeme studija u Sarajevu. Postao je član Studentskog planinarskog društva i obilazio planine u Bosni. Kasnije se zbog napornog posla nije imao vremena posvetiti aktivnom odlasku u planine. Tek se u zrelijim godinama odlučio na taj korak i 2002. postao član Planinarskog društva Glas Istre, zajedno sa suprugom Nedeljkom, rođ. Džodan iz Pule. Planinarsku školu Glasa Istre završio je 2003. Od učlanjenja bio je iznimno aktivan u Društvu. Sudjelovao je u radnim akcijama održavanja planinarske kuće na Koritima, te na obnovi i održavanju planinarskih putova. Godine 2005. završava markacistički tečaj Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) na Skitači i stječe zvanje markacist. Na temelju uvjeta Pravilnika Komisije za puteve HPS-a 2013. stječe pravo naziva markacist voditelj. Kao član Markacijske sekcije Glasa Istre sudjelovao je u preko 80 akcija na održavanju puteva i obnovi markacija Istarskog planinarskog puta s prilazima. Od 2015. godine paralelno je i član Planinarskog društva Elektroistra iz Pule. Nije zapostavio niti aktivno planinarenje. Bio je na mnogim izletima u zemlji i inozemstvu. Obišao je Kamniške i Julijske Alpe, Talijanske Alpe i Dolomite kao i brojne planine u Sjevernoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj. Istarski planinarski put (IPP) prošao je 2018. u jednom pohodu kroz 8 dana, s prijateljima Vladimirom Rojnićem i Draganom Drobnjakom. U osobnoj evidenciji zapisao je najviše posjećene vrhove: u Austriji (Weißseeferner höhe, 2750 m), Italiji (Piz Boe, 3152 i Coglians, 2780 m), Sloveniji (Triglav, 2864 m) i u Sjevernoj Makedoniji (Titov vrh, 2748 m i Solunska glava 2540 m).
Kao miran, razborit i radišan čovjek bio je jedan od omiljenih planinara u Glasu Istre. Zbog toga je više puta biran i na značajne dužnosti. U jednom mandatu bio je pročelnik Markacijske sekcije. Potom je u vrijeme određene kadrovske krize u Društvu preuzeo vodstvo. Kao predsjednik Glasa Istre djelovao je u mandatnom razdoblju 2017. – 2021. i dao značajni obol u konsolidaciji Društva. Paralelno je 2017. izabran u Izvršni odbor Istarskog planinarskog saveza (IPS). Tijekom dva desetljeća raznih aktivnosti ostavio je veliki trag u pulskom i istarskom planinarstvu, najviše kao markacist. Za svoj rad primio je Zahvalnicu za rad u Društvu, Priznanje IPS-a za doprinos razvoju planinarstva u Istri te srebrni znak HPS-a.
Goran nam je posljednjih godina ostavio primjer kako sačuvati ljudsko dostojanstvo u teškoj bolesti. Njegovu markantnu figuru, dugi korak i veselu narav teško će biti nadomjestiti na planinarskim pohodima i u volonterskim akcijama. Pri posljednjim posjetima Koritima, na prilazu uvali Lanišćak zasadio je nekoliko sadnica kestena. Naša je obveza da ih njegujemo, kako bismo jednom s ubiranjem plodova, mlađim generacijama prenosili priču o velikom planinaru i čovjeku.
Iskrena sućut obitelji i neka mu je laka istarska zemlja.
Tekst: Eduard Hemar i Vladimir Rojnić
Fotografije: Goran Kos