Na području Graiskih Alpi u talijanskoj autonomnoj regiji Valle d’Aosta uspješno održana posljednja programirana tura Modula D – Visokogorsko planinarstvo

Ako su na prošloj turi Modula D prioritet imali temperaturni uvjeti i povoljna razina isotherme 0°C u europskom visokom gorju, ovoga puta imperativ je dobila višednevna stabilna vremenska situacija. Naime, svako poduzimanje tura na četiritisućnjake (4000+ m) bezuvjetno zahtjeva stabilno dobro vrijeme koje jedino omogućava cjelovite visokogorske aktivnosti na siguran način, odnosno primjerenu kontrolu upravljanja rizicima u okruženju visokog gorja.

Za završnu ispitnu programsku turu Modula D odabran je Gran Paradiso (fr. Grand Paradis) koji je s 4061 m nadmorske visine najviša planina koja se u cijelosti nalazi na teritoriju Italije i to u istoimenom nacionalnom parku osnovanom 1922. godine na granici s Francuskom. Ishodišta za ture su Rif. Frédéric Chabod ili Rif. Vittorio Emanuele II. Potonji je dobio ime po Viktoru Emanuelu od Savoia kralju Italije koji je još 1856. godine osnovao kraljevski rezervat Gran Paradiso. Ova sjeverozapadna talijanska pokrajina izuzetno je ponosna na gotovo potpuno netaknuto područje parka što između ostalog dokazuje i vrlo ažurnom državnom rendžerskom službom koja se uspješno nosi s visokom posjećenošću gotovo cijele godine. S obzirom na to da je planina, s nadaleko poznatom statuom Djevice Marije na svom vrhu (tal. Cima della Madonna; fr. Pointe de la Vierge), potpuno reljefno  izdvojena i oko koje u neposrednoj blizini nema drugih visokih vrhova omogućava jedinstveni pogled na sve četiri strane svijeta. Tako se 40-tak kilometara udaljena skupina Mont Blanc (4810 m) doživljava kao na dlanu a velebna Monte Rosa (4633 m) i Matterhorn (4478 m) nepogrešivo se ističu na horizontu. Nažalost, kao i u ostalim visokim planinskim područjima permafrost je i ovdje nepovratno narušen što ubrzano mijenja morfologiju Gran Paradisa dok su njegovi ledenjaci već izgubili polovicu svojih volumena.

S obzirom na to da je zbog čekanja povoljnog vremenskog prozora pred aklimatizacija kao uobičajeni obrazac završne psihofizičke pripreme izostala, četverodnevni plan aktivnosti je, uz iskustvo voditelja osposobljavanja IPS-a M. Nikšića i asistenciju ovlaštenog edukatora IPS-a S. Dobrića, pažljivo isplaniran tako da se prilagodba na visinu svih sudionika završnog modula programiranog osposobljavanja u IPS-u obavlja postupno i neinvazivno.

Konačno, nakon dvije odgode treća i završna programirana tura započela je u subotu 01. 10. 2022. g. u ranim jutarnjim satima usponom označenom planinarskom stazom u južnom dijelu doline Valsavarenche (fr. Ouahèntse) iz mjesta Praviou (1830m) preko pastirskih stanova Lavassey (2194 m) sve do skloništa/zimske sobe (fraz. Baracca) koje se nalazi neposredno uz Rif. F. Chabod (2870m). Prethodna psihofizička priprema i primjereni tempo uspona uz stanke za upoznavanje s relevantnim karakteristikama planinske skupine omogućila je da se bez većeg napora iznesu svi potrebni resursi za četverodnevnu aktivnost na velikoj visini. Ubrzo po dolasku u sklonište Baracca i okrijepe pristupilo se pripremama za teoretsku provjeru znanja. Pismeni test je bio inkluzivan i sastojao se je od teorije iz svih modula Programa osposobljavanja (A, B, C i D) čijim je sadržajem zaokružena kompleksna širina nužnog znanja visokogorskog planinara. Testovi su vrednovani odmah i pokazali su solidnu razinu teoretskog znanja svih polaznika što im je omogućilo pristup praktičnoj provjeri planiranoj za naredni dan u okruženju poligona na ledenjaku Laveciau (cca. 3200m).

Prije zore narednog dana, u nedjelju 02. 10. 2022., praktični dio provjere započeo je već tijekom samostalne pripreme polaznika raspoređenih u dvije tročlane visokogorske naveze. Uslijedio je uspon neoznačenom ali dobro uhodanom stazom kojom se, prelaskom morene ledenjaka Montandayne ispod zapadnog pobočja vrha Piccolo Paradiso (3923 m), pristupa terminusu ciljanog ledenjaka Laveciau. Za ispitni poligon odabrana je prva zona napetosti u ledenjačkom toku bogata odgovarajućim pukotinama (cca. 3200m). Ispitnu demonstraciju postupaka procjene u incidentnim situacijama, samospašavanja i spašavanja iz ledenjačkih pukotina naučenim metodama polaznici su imali priliku izvoditi na dvije povoljno odabrane lokacije. Prvo su individualno savladavali postavljene probleme a zatim i grupno u navezu kroz simulacije incidenata u realnom okruženju. Na zadovoljstvo svih sudionika ispitnog postupka kvaliteta i sigurna demonstracija svih visokogorskih tehnika potpuno su uvjerile ispitivače i opravdale nastavak prema krajnjem cilju završne programirane ture Modula D a to je bila samostalna priprema i izvedba uspona (silaza) na vrh Gran Paradiso (4061 m). U povratku prema skloništu Baracca pristupilo se izboru najpovoljnijeg mjesta za noćenje na otvorenom (bivakiranje) planiranog za posljednju večer prije spusta u dolinu. Odabrano mjesto nalazilo se je na nadmorskoj visini 3000 m na zaravnatom dijeli kamenog rebra koji razdvaja područje ledenjaka Montandayne  i ledenjaka Laveciau te se u nastavku gubi u zapadnom pobočju grebena Piccolo Paradiso (3923 m).

Sljedećeg dana, u ponedjeljak 03. 10. 2022. g, puno prije zore prethodno formirane naveze budućih visokogoraca entuzijastično i samostalno pokrenule su postupak pripreme uspona pomno isplaniranog prijašnje večeri, dok su ispitivači pažljivo nadgledali cjelokupni proces i to bez suvišnih sugestija i primjedbi.

Opće je prihvaćeno da je Gran Paradiso, uz uvjet stabilne vremenske situacije, jedan od „najlakših“ četiritisućnjaka u europskim Alpama. Međutim to više nije baš u potpunosti točno ako se ide rutom od Rif. F. Chabod preko ledenjaka Laveciau. Tehničke poteškoće i orijentacija u napredovanju, zbog sada već izrazitog globalnog zatopljenja izazvalo je vrlo kaotično područje zona napetosti ledenjaka (zone intenzivnih pukotina). Osim ako niste prepušteni profesionalnom vođenju uspon ovom rutom zahtijeva naročiti oprez a u nekim segmentima napredovanja i iskustvo, stručnu procjenu i naprednu sposobnost. Tako je za primjer jedina prihvatljiva mogućnost prolaza na dionici ispod strme ledene sjeverne stijene Gran Paradisa svake sezone sve je izloženija glacijalnoj eroziji i nagomilanim seracima koji uslijed konstantnog kretanja ledenjaka prijete nepredvidljivom urušavanju i ledenim lavinama. Kako se dalje napreduje ledenjakom nagib uspona ledenim područjem kompresije sve se više povećava, da bi pred sam izlazak na zapadno rame Becca di Montcorvè (3779 m) bio mjestimice i veći od 40 stupnjeva. Ovo rame u podnožju vršnog grebena Gran Paradisa razdjelnica je s već gotovo nestalim ledenjakom Gran Paradiso kojim se pristupa od Rif. V. Emanuele II. U nastavku uobičajeni uspon strmom ledenom padinom prolazi ispod karakterističnog vršnog kamenog grebena Il Roc (3962 m) gdje se prijašnjih sezona otvorila izrazita početna pukotina (bergschrund) u obliku velikog ledenog skoka. Nakon ove tehničke prepreke slijedi lakše stijensko penjanje (UIAA II) do vršnih granitnih blokova s kipom Madone (4061 m). Zbog izrazitih gužvi i skučenog prostora oko kipa, posebno vikendom i danima lijepog i mirnog vremena, u upotrebi je pragmatično usvojen kružni osigurani pristup samom vrhu: „gore“ po sjevernom bridu a „dole“ po južnom bridu poznatom ispostavljenom priječnicom na početak „kružnog toka“.

Zahvaljujući odličnim uvjetima i dobrom kontrolom rizika tijekom cijelog uspona i silaza, naveze polaznika su sve izazove savladale samostalno i ispravno kroz naučene sigurnosne postupke a na zahtjevnijim tehničkim dionicama koristile su napredovanje s osiguravanjem odnosno spust po užetu (abseil). Po povratku u sklonište Baracca uslijedio je kraći odmor, okrjepa i pripreme za noćenje na otvorenom (bivakiranje). S obzirom na to da je većini sudionika ovo bilo prvo noćenje na otvorenom u visokogorskom okruženju stabilna vremenska situacija se je blagonaklono pobrinula da svima ostane u sjećanju po prekrasno blistavom zvjezdanom nebu bez ijednog oblačka i bez vjetra.

Zadnji dan programirane ture Programa osposobljavanja IPS-a, u utorak 04.10.2022. g., u ranim jutarnjim satima žurno je poduzet spust u dolinu kako bi se dobilo na vremenu potrebnom za dugotrajni i naporan povratak u Istru. Prije samog polaska i proglašenja završetaka službenog dijela ture konačna analiza i evaluacija cjelokupnog Modula D utvrdila je izvanredno zalaganje svih sudionika, dobru prethodnu psihofizičku pripremu i prilagodbu visokogorskim zahtjevima, primjereno znanje, vještine i sposobnost polaznika uz kvalitetno upravljanje izloženim rizicima. Naročito zadovoljstvo svih sudionika predstavljao je zaključak ovlaštenih ispitivača Komisije za visokogorsko planinarenje i planinarsko skijanje IPS-a M. Nikšića i S. Dobrića da su polaznici/ce Kristina Bartolić, Lea Bertoša, Goran Kliman, Damir Blažević, Toni Jelenić i Vedran Škof uspješno savladali inkluzivni Program osposobljavanja u nastavnoj godini 2021/2022 (Moduli A, B, C i D) te ovom završnom provjerom stekli planinarski naziv „Visokogorski planinar Istarskog planinarskog saveza“ i pravo na službeno uvjerenje.

Autor teksta: Mladen Nikšić                  

Autori fotografija: Kristina Bartolić, Goran Kliman, Damir Blažević i Mladen Nikšić